You must enable JavaScript to view this site.
This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies. Review our legal notice and privacy policy for more details.
Close
Homepage > Regions / Countries > Europe > Balkans > Bosnia and Herzegovina > Bosnia’s Dangerous Tango: Islam and Nationalism

Opasni bosanski tango: Islam i nacionalizam

Europe Briefing N°70 26 Feb 2013

PREGLED

Bošnjačka zajednica u Bosni i Hercegovini (BiH) je duboko frustrirana zbog dis­funk­­cionalnosti državne uprave, nedostatnog ustava i ekonomske stagnacije BiH, kao i ponovnim dovođenjem u pitanje teritorijalnog integriteta zemlje od strane Hrvata i Srba. Islamska zajednica je preuzela vodeću ulogu u kanalisanju bijesa naroda, popunjavajući vakum koji su napravile bošnjačke političke partije, čije je rukovodstvo izgubljeno. Politički Islam je u BiH novost a njegova pojava se smatra prijetnjom za sekularne partije i nemuslimane. Na marginama društva se pojavilo obilje nepozna­tih salafijskih i drugih Islamističkih grupa dovodeći do porasta straha od terorizma. One su male, podijeljene i uglavnom nennasilne, no međutim, i država i Islamska zajednica bi trebale poraditi na njihovoj daljoj integraciji u društvo. Stvarna nesta­bilnost i nasilje će vjerovatnije proizaći iz sukobljenih nacionali­zama. Najveći doprinos Islamske zajednice bi bio u podršci stvaranju vizije Bosne i Herce­govine sa kojom bi se složili i Hrvati i Srbi.

Islamska zajednica (IZ) u BiH je narasla od religijske organizacije u važnog poli­ti­čkog igrača koji je oblikovao bošnjački nacionalni identitet. Međutim u zadnje vrijeme je postala podijeljena i dezorganizovana. Njen još uvijek utjecajni i kariz­matični bivši vođa, Mustafa ef. Cerić, je osigurao da Islam postane snažan element u poslijeratnom bošnjačkom nacionalizmu čiji je on bio glavni autor i promoter. On je isto tako povezao bošnjačku ideju sa BiH, koja bi, iako multi­etnička, po njegovom mišljenju trebala biti nacionalna država Bošnjaka, pošto i Srbi i Hrvati već imaju svoje države.

Prijetnja fundamentalističkog Islama se opetovano pojavljivala u BiH od kako su tu stigli mudžahedini početkom 1990tih, koliko god to bilo strano većini muslimanske populacije. Posebno nakon 11. septembra 2001., kad su krenule u globalni rat protiv terorizma, SAD su posebno izvršile pritisak na BiH vlasti da uhapse ili deportiraju pojedince za koje se pretpostavljalo das u povezani sa Al-Qaedom i drugim terorističkim grupama. Nedavno, u decembru 2012., samopro­glašeni Islamski pobunjenik je osuđen na osamnaest godina zatvora zbog pucanja na ambasadu SADa u Sarajevu predhodne godine. Mjesec dana ranije, Bosanac sa državljanstvom SADa je osuđen na doživotnu robiju zbog planiranja napada u Njujorku 2009.

Ovi slučajevi podržavaju percepciju da radikalne Islamske grupe predstavljaju ozbiljnu i ujedinjenu prijetnju stabilnosti. Ustvari činjenica je da su nekoliko pos­to­jećih grupa male i podijeljene. Neke su integrisane u IZ; druge odbacuju njen autoritet i povlače se u izolovane zajednice. Doslovno niti jedan domaći radikal nije bio uključen u nasilje; velika većina napada su bili djelo emigranata ili osoba sa postojećim krimi­nal­nim ili psihijatrijskim dosijeima. Postoji rizik od sličnih, manjih napada u budućno­­­sti, ali nema naznaka da postoji organizacija sposobna ili zainteresirana za masovno nasilje ili terror. Međutim da bi se zaštitili od budućih incidenata:

  • Islamska zajednica i država BiH bi trebali surađivati na uključivanju nenasilnih salafija u dijalog, posebno onih koji se vraćaju iz dijaspore, da bi se podržala njihova integracija.

Vjerovatnije je da će do pojačavanja tenzija doći zbog korištenja bošnjačkog nacio­na­li­zma od strane IZ, dijelom kao odgovor na provokacije srpskih i hrvatskih nacionalista. To je danas slučaj u Mostaru, gdje IZ zagovara tvrdu liniju, pokuša­va­jući ujediniti Bošnjake u političkoj borbi sa glavnim hrvatskim partijama oko izabira lokalnih vlasti i formiranja opštine. Iako je to mandat gradske uprave a budžet nije usvojen, Mostar nije uspio održati izbore 2012.; bez pravosnažne gradske uprave, postoji rizik da će usluge biti obustavljene u narednim mjesecima. Bez kompromisa, koliko god težak on bio, svi građani će ispaštati. Da bi se prevazišla ova kriza:

  • Mostarski vjerski lideri bi trebali podržati kompromisnu poziciju prihvatljivu sve trima zajednicama, suzdržati se od retorike podjele i pozvati gradske političke vođe da se slože oko rješenja bez daljeg odgađanja.

Izbor novog Reisa, Huseina Kavazovića, krajem 2012., nudi priliku za restrukturi­ranje i depolitizaciju IZ i fokusiranje na njenu institucionalnu reformu. No biće teško odustati od političkog Islama koji je promovisao Cerić, zasnovanog na afir­ma­ciji snažnog bošnjačkog identiteta, dok god mnogi Bošnjaci imaju osjećaj da je integritet njihove države na udaru. Cerić ostaje aktivan; pokrenuo je Svjetski bošnjački kong­res 29. decembra 2012. koji uključuje jako prisustvo iz Sandžaka, miješovite regije sa većinskim muslimanskim stanovništvom na granici Srbije i Crne Gore. Više nego bilo koja mala salafijska zajednica koja djeluje u BiH, dalja politizacija bošnja­čkog pitanja može doprinijeti nestabilnosti ako se razvije kao opozicija drugim zajednicama u ovoj zemlji. Da bi se izbjegla opasna eskalacija nacionalističkog kon­fli­kta, IZ i ruge religijske zajednice u BiH bi trebale:

  • da se povuku iz zauzimanja jednostranih pozicija u političkoj areni suzdržavajući se od davanja podrške partijama ili kandidatima; i
  • da se posvete međureligijskom dijalogu u potrazi za zajedničkom osnovom i oblikuju viziju BiH kao zajedničke imovine sve tri glavne zajednice.

Sarajevo/Brisel, 26. februar 2013.

 
This page in:
English
босански